PSI

moje su tijelo bacili psima
grizu ga svi kol’ko ih ima
svakom psu zalogaj fin
moje je tijelo čist protein

zvijeri su gladne, uvijek se hrane
grizu me gadno sa svake strane
svaka banda odgrize nešto
više ili manje ali uvijek vješto

kao bujad smeđa sva i kao grud uvela
iz mene curi život ponekad

sve što volim rado mi brane
nevoljom tuđom zvijeri se hrane
cijeli čopor brije devizu
psi su živi samo dok grizu

jedni se tove, drugi se suše
netko stvara da drugi ruše
zvijeri su glupe i nemaju duše
ima ih puno i kao korov guše

INKASATORI

još kad sam imao irokeza
počela je naša veza
oni su uživali u mome bolu
jer zato su dobijali lovu

kad su lopovi navalili
u kuću mi provalili
po prvi put sam ih zvao
al’ kao da sam u govno stao
nemaju obraz, oni se ne stide
nisu došli ni da vide

tražio sam im svrhe razne
a oni samo pišu kazne

inkasatori
ACAB
inkasatori

prije ću se obrijati na suho
i prije će deva kroz igleno uho
nego što ću im platiti
i njihov život shvatiti

znam da sam travka i pomalo stršim
kad pravila kršim uglavnom svršim
rade za kost kao psi
to nisu anđeli
i radije bih bio smetlar na pisti
nego na njihovoj platnoj listi

TRULEŽ ZAPADA

sva trulež zapada ovdje se sakuplja
stara kola njemačka i holivudska produkcija
hamburger iz Photo-shopa, puno dopa, brza klopa
dok nam zapad savjet dijeli ispod nas se jama kopa

čemu buka i galama
uludo im sva reklama
žive film u boji slika
prazan je k’o Amerika
i čemu sva ta poza
nije viski nego loza

svi bi htjeli auto fini pa da voze lamborđini
tržišna nam furka dala sindikate kriminala
sve sami trikovi , tek da se preživi
kičmu će slomiti i prerano otići

laži prazno zvuče
zvone kao koraci
treba mi tišina
da se duša od njih odmori

MENTALNA BARBIKA

farba misli u neprirodnu boju
dobra je sa svima jer nužda ju tjera
studira glupost, mnogo joj to znači
i lažno priznanje čini status jači

mentalna barbika
misli su joj čista plastika

iza lijepih riječi vješto laži skriva
ono što prešuti istina je živa
cijeli život ona nekom laska
cilj joj je daleko pa polako kaska

ako je dobro od čega se krije
ako joj je smiješno zašto se ne smije

snimio sam neke njene priče
govori tiho a u sebi viče
izdaju je samo bijesne oči
godinama trpi, dugo neće moći

KRAVATA

oni viču obećanja
oni govore parole
oni svoj narod vole
ma njih organi bole

dosta mi je obećanja
sit sam već od toga stanja
i parola i poslanja
gluposti i praznih sanja

kravatu nosi tata
a on nosi pola kile zlata
oko debeloga vrata

politika se ponavlja
sin oca sad obnavlja
dok jedan dolje sjaši
drugi dalje narod plaši

širok osmjeh, vel’ka mečka
otac voli svoga dečka
gol nam je jako velik
ali uvijek bude prečka

govorio mi je stari djeda
stara kost i kosa sijeda
e moj sine moga sina
obećanja su milina
a poštenje je vrlina
koje nema ili drijema
sve su to stare teme
novo je samo vrijeme

CRNO SUNCE

oko mene sve planine
u Brazilu svira salsa
oko brda sve krivine
posred puta nema crta
čudnovati puti vode
to je samo jedna traka
sve kroz brda i doline
miriše od svježeg zraka

sad me puca ludilo
daleko me odnijelo
iako je sunčano
sve se dobro vidjelo
čisti akord, čisti zvuk
eksplozija čini muk
putevi me odvlače
plaštevi me presvlače

baš su dobri ovi dani
k’o monstrumi razigrani
crno sunce grije me
hladnoća me pokreće
živci mi se natežu
misli me protežu
crni oblak smije se
dobra munja mazi me

kao ptica težim nebu
dobro guram ja svoj kamen
noć je hladna, puna zvijezda
toplog jutra pravi znamen
nagon me i dalje vodi
kaos raste u slobodi

ova je slika prekrasna
sazdana od rastera
dovoljno je malena
da bi dio postala
prelijepa je pustinja
puna cvijeća kaktusa
tuga me napustila
na jug je odletjela

svira moćna muzika
iz šupljeg zvučnika
propinje se glasnica
stvorenja nijemoga
gomila neprilika
stvara jakog čovjeka
od živog ljepila
s kockama mozaika

milijarde točkica
gomila fremova
traka je prepuna
praznog među slikama
sreća je svemirska
slika poput rentgena
a na kraju prstena
ispred novog uspona

kao Feniks kljucam kamen
ustat ću se čim i padnem
laž me kao sunce prži
izdajica ponos trži
jedan sekund, jedna era
ćelavac sam kod frizera

ne brini za mene majko
snalazim se usred toga
ne koristim ništa gadno
život je moja droga
opijen sam od života
pijem ga k’o spužva vodu
dobro plivam i na suho
ja od krpa stvaram modu

NIKAKO DA NAĐEM

mijenjao sam tijela
al’ nigdje duše
stalno tražim
ali nikako da nađem

prob’o sam mnoga
dao im sebe
tražio svuda
ali nikako da nađem

skupe su greške
ja činim teške
svagdje sam gled’o
ali nikako da nađem

ono što želim treba doći samo
ne traženjem mojim

tko sam ja
i kako da se snađem
ono što tražim
prepoznat ću kad nađem

idem i danas
baš kao juče
silno se trudim
al’ nikako da nađem

možda sam jednom
baš samo jednom
imao nešto
što i sada tražim

tko sam ja
i kako da se snađem
ono što tražim
prepoznat ću kad nađem
da li postoji
hoće li doći
ima li želju
i hoće li moći

NE, NE, NE!

šulja bijela nikad žulja nema
sumnjive igre bogatstvo nose
dobra laž glavu čuva
žena dobra za petero kuva

isplati li se biti dobar
ili su dobri samo budale

švercer se vozi za tuđe novce
tko kupi kartu spada u ovce
dobar radnik za petero radi
ljubavnik dobar uvijek ga vadi

ne, ne, ne, ja nisam taj
ne, ne, ne, nisam za to

TRAVKA

travka je bila slatka i mila
stvarala sreću i osmijeh kroz dan
dovoljno stara, ipak zelena
za usne divna a tako malena
i sada znam, da dobro znam
kada sam s njom nikad nisam sam
volim da uzmem, volim da dam
ništa nije bitno kad se zabavljam

sada berem cvijeće, ja ga nosim tebi
da sam sam ni ubrao ga ne bi
neke su stvari dobre kad se dijele
nisu k’o bomboni što ih jedeš cijele

na svakom mjestu uz obalu il’ cestu
ona je prošla baš na svakom testu
čudni ljudi me jurili zbog nje
ali to su bile samo frke prolazne
nije to ništa, sve je za ljude
jedni se smiju a drugi, drugi im se čude
ja travku volim više no druge
volim njen osmijeh a tuga, tuga je za druge

JOŠ SKIĆEM SE

koliko puta sam išao u noć
po koji put sada radim krug
svaku noć sam tražio nešto
svaki nemir bio mi drug

ja još uvijek vrtim se u vječiti krug
on me prati kroz sve godine, još skićem se

koliko ljudi toliko priča
svaka noć je druga knjiga
stranice pune znakova
pijane noći pune umlauta

razumijem ih sve, ma čini se
o da, razumijem ih sve, ma čini se

odlaze mjesta i prolaze ljudi
obiđu sve gdje nešto se nudi
ljudi se vrte zbog zabave
a budale zbog nabave

a ja još uvijek vrtim se u vječiti krug
on me prati kroz sve godine, još skićem se

svome gradu poznajem sjene
on se mijenja, mijenja i mene
trajemo kao jedna duša
ja pijem život a on me kuša
i što god da desi se, neke promjene
tko dirne u njega, taj dirne u mene

IZVAN IGRE

izvan igre
nikad robom
izvan igre
asocijalan

ne mogu me imati
ne mogu me kupiti
neću im se podati
jer ja nisam kao svi

vaše igre
nisu za mene
neće ići
da vam krene

nećete me navući
ni za sobom povući
ja ne nosim dresove
ne mogu se presvući

jer ja mogu za slobodu
platiti svaku cijenu
vi na vrhu i vaše sluge
ličite mi na neljude
moj red za vas je kaos
moja sloboda najsvetija
nema šanse da vam se podam
nema šanse da budem vaš

BUDI SVOJ

za sve postoje razlozi
a bitan je i najmanji
ne valja se predati
i dio mase postati
masa kreše kreativnost
osobnost, inventivnost
ako misliš svojom glavom
ideš tad u smjeru pravom

tko se prilagodi
i samog sebe izgubi
svaki čovjek nestaje
kada se uprosječi

u prosjeku nema sjaja
a sivilu nema kraja
one što vole norme
nose tuđe uniforme

budi samo svoj, uvijek budi svoj
nemoj se predati jer će te svrstati
da mogu lakše tobom vladati
budi samo svoj, uvijek budi svoj

GROBARI

Sjedim na podu u sobi bez prozora
vani je mrak , u meni planjiva
treba agresija da se razbije osuda
potrebna je ludnica da sjebe pravila
krv mi sagorjeva povrh trulih dasaka
osjećam ludilo koje me obuzima
grobari su mi rekli da pojest’ će me crvi
da istrunuće kovčeg za života vršnjaka mojih

Grčim se , grčim se
nije kriva probava
povraćam , povraćam
sve od trulog razuma

PROŠLOST

prošlost dahče mi za vrat
muči me do bola
ali nema povratka
istina je gola

i nije prije bilo bolje
nego bolji smo bili mi
imali smo velike oči
u sve vjerovali

a vrijeme nosi i tvoje i moje
nema nade za nas dvoje
što je bilo bilo je
vrjeme ruši mostove

pomalo krvavi i zatrovani
istinom otrovani
nemozemo ponoviti priču
usne ju šute
a misli ju viču

sve su to bile prolazne stvari
tko prošlost vrača taj samo budali
najbolje svoje davno smo dali
ostali prazni a nismo ni znali

kuda i čemu da se vratim
zaboravim i opet platim
sada nisam nimalo sretan
i ne želim više da patim

bilo je hladno i bilo je vruče
živim za danas, ne za juče
poslije kraja nema početka
prijedlozi tvoji samo me muče