RAZLIKE

Moj je kvart drugačiji od tvoga
Prljavština se tu ne vidi od smoga
Ja imam bajtu , ti utvrdu tvrdu
Ja živim dolje , a ti si na brdu

To su razlike, a nisu malene
razlike, a nisu malene

Tko živi gore taj ima previše
A tko je dolje jedva da diše
Mnogi su ljudi na dno pali
Ti ih ne želiš sve su ti dali

DOBRO JUTRO

Muče me razna govna , ljudi od zakona
Gnjavi me stara kučka , lijepa ali prodana
Sad pišam tu po cesti trag traje metrima
Pio sam u dobrom društvu punkera i šljakera

Dobro jutro predgrađe
Dolazim iz birtije
Iza mene linije
Iza mene linija
Puna praznih birtija
Sad je vrijeme fajronta

Što god da pokrenem , kud da se okrenem
Uvijek nešto učine , žele da me zadave
Osnivaju udruge , pucaju iz potaje
Spominju mi bogove , a ja živim nedam se

TAKO MLADI

Tako mladi , a frustrirani , čekaju na red
Čekaju na neku šansu , čekaće u nedogled
Struka im je bila zalud , zalud radni staž
Ne vjeruju u obećanja , znaju što je laž

Budućnost im se gadno kezi
Smije im se surovo

Svatko bježi gdje god može , svi se snalaze
U tamnoj noći , strani puti teško se pronalaze

BRIJANA

Brijana je iz provincije došla kod nas da se školuje
Barila je mnoge i profu pacijenta
Stvorio joj pos’o nekog asistenta
Spava u domu gdje žive mladi
Dečko se brine , ta cura puno radi
Slatka mu je svaka laž njena
Tehnički je bolja od mnogih žena

Brijana je jako, jako aktivna
Brijana baš nikad nikog ne bira
Kad ljubiš njeno tijelo
Tada ljubiš cijeli svijet
Ljubila je mnoge prije
Ljubit’ će ih i poslije

Često ju dira drugi , stalno se mazi sama
Miluje ju zimsko sunce , ljubi ju sva gradska tama
Njeno tijelo miriše poput šumske jagode
A iz nje izlaze neke tuđe sjemenke

Brijana je jako, jako vatrena
Brijana baš nikad nikog ne bira
Kada diraš njene grudi
Tada diraš cijeli svijet
Dirala je mnoge prije
Dirat’ će ih i poslije

JOZO

Jozo je ružan , uopće nije lijep
Žene ga vole jer ima dubok džep
Tata vozi mečku , mama BMW
Jozo im je sin pa nas voza sve

Kad ga zoveš
Čuješ gume kako cvile
Dobro mu radi mobitel
Dobri Jozo uvijek
Po neku lovu ide
Nikad ne odustaje

Završiće fax , tu dileme nema
Biće dio novih stupova sistema
Kao štakori preživljava sve
Društva prolaze , a Jozo ostaje

Kad ga zoveš
I čuješ šuštanje
To je Jozo, lovu broji
Za opuštanje

ZUBI

Ja zbog svirke svuda idem
Svašta vidim , svašta čujem
U svakom selu , svakom gradu
Netko je iz moga kraja
Zašto ljudi svuda bježe?
Zar ovdje što ne valja?
Tamo rade kao roblje
Za šaku znojnih para

Svatko ima neke zube
Svoju šansu da ugrize

Uzalud se svoj kraj voli
Bore se za život goli
Bauštele inžinjeri
Postaju proleteri
Svojoj kući šalju slike
Kako idu na piknike
Šalju kući lažne fotke
Za svoje drage krotke

ČEKAM

Ja samo dane brojim , sretan sam što postojim
Mene tamo nešto čeka , dal’ će doći izdaleka
Sve juri sve se mijenja , samo mjena vječna jeste
Ležim u svojoj sobi , jurim kroz mračne ceste

Čekam, dani se u brda slažu
Sanjam, moji me snovi lažu

Dali će ikad doći , il’ će me želja proći
Vuku se spori dani , al’ jure brze noći
Dali još snage imam , hoću li čekat’ moći
Stvar’o bih nešto novo , ali me nada koči

Kažu, svatko svoje breme prti
Čekam, čekat’ ću do smrti

TAJNICA

Zadnji rat što je bio
Samu ju je ostavio
Cura je nježne dobi
Radi na crno
Šefu je na probi
Živi malo izvan grada
U nekoj maloj , skupoj sobi
Gola se slikala za lovu
Da si kupi garderobu novu

Nema ništa osim svoga tijela
Nema nikog osim sebe
Snalazi se najbolje što zna
Ona je tajnica

Ona je kao slika
Moš’ ju dirat’ , imat nećeš
Već su je prevarili
Svi su je ostavili
Kad ju zoveš
Već ima termine
Što više na dno pada
Više glumi žene fine

PARANOJA

Gledam bandu kako se tovi
Sanjaju samo o moći i o lovi
Čudni ljudi čudni su im snovi
Otišli su bivši a sad nam sišu novi
Pohlepni starci pohlepna im mladež
Spominju boljitak a misle na grabež
Puna su im usta povijest i pravde
A pravda je otišla odavde

Paranoja me tlači sve jače
Jer ja živim ovdje
Za koga da glasam
Oni će uvijek biti ovdje

Glavom im se mota vrli novi svijet
Brišu sve staro , nitko nije svet
Lažu ljude , varaju i bogu
Slijepi su od moći ne boje se toga

ZORA

Zora rudi od krvi
Sunce je kao zemlja žutulja
Šuma je tiha od samoće
Nema nikoga da zapjeva
Moja kuća kao duplja bez oka
Svemu se trag zatire
Banda vozi kamione
Njima kradu uspomene

Ne vjerujem nikome!
Ovdje su naše duše prodane
Ne vjerujem nikome, nikome!
Ovdje su naše duše prodane

Pitam se kao dijete
Pitam se kao starac
Dali ovo ima smisla?
Kud nosi ovaj tok?

TOMPA

Deset dugih godina
Tompa ne izlazi van
Deset dugih godina
Živi kao zaključan

Nekad je u Trstu krao
Puno je putovao
Mnoge je ljude znao
Jurio je a sad stao
Dani mu prolaze
Ali Tompa ne plače
Mozak odumire
Frke njega ne tlače

Deset dugih godina
…
Iza kuće bilje sadi
Usred bilja puši sam
Glavu u sjenci hladi
Biljci pjeva sve ti dam

Nekad je imao motor
Vozio ga bez papira
Imao je svoga dečka
Ali sada onanira
Dečko ga otpustio
Jer mu nije vjeran bio
Puno je konjak pio
Razum ga je napustio

VEČERAS JE

Vidi što si ti učinila
Od moga odijela
Pocijepala , izbljuvala cijela
I sada ovdje valjaš se
Vino je slatko al’ mlako
Park nam nema rasvjete
O ja te sad budim i nosim
Posred naše ulice

Večeras je moja draga
Poput zvjeri pijana

Lift ne radi već mjesec dana
Tko će ju popeti na peti kat
Do njenog stana , tko će ju oprati
Ona bi da me ljubi , a ne može zinuti
I znam za sve krivo je more
More je krivo za sve

GOSPOĐA

Rekla mi je da me voli
Uvijek kaže sve
Rekla mi je da me sanja
Slušaj me
U životu ništa nije čisto
Ništa nije sasma nevino
Od morala gadno bole jaja
I zato neka sve ide po svom
Bogati muž ide na putovanja
Ona treba malo milovanja
Ne treba ništa osim malo sreće
Sve će joj dati i donijeti cvijeće

Rekla mi je da me voli
Sanjam te, uvijek te trebam
Rekla mi je da me cijeni
Želim te, tako sam snena
Rekla mi je da me treba
Volim te, uvijek te čekam
Rekla mi je da me voli, ne

Usred njenih noćnih poziva
Đavo joj dušu proziva
Gospođa Ladački sada puno pije
Prodala je dušu i đavo joj se smije